Zemljovid - Novi Travnik

Novi Travnik je općina u središtu Županije Središnja Bosna na nadmorskoj visini od 516 metara. Od 1980. do 1992. nosila je ime Pucarevo po Đuri Pucaru. Općina, koja zauzima 232 km², ima 52 naseljena mjesta, organizirana u 17 mjesnih zajednica.

Općina je smještena najvećim dijelom u dolini rječice Grlonice, između planina Vilenice, Komara, Radovana i Vranice. Okružena je općinama: Travnik, Vitez, Fojnica, Uskoplje i Bugojno.

Grad je utemeljen 1949. godine za radnike novoosnovane tvornice MMK "Bratstvo", te je nazvan Novi Travnik (prema obližnjem starom gradu Travniku). Prvotno se zvao Kasapovići prema obližnjem selu Kasapovićima. U novo naselje doselili su i stručnjaci iz cijele bivše države, iz Slovenije, Hrvatske i Srbije.

Godine 1981. preimenovan je u Pucarevo, po Đuri Pucaru, partizanskom heroju iz 2. svjetskog rata. Staro, izvorno ime Novi Travnik vraćeno je 1990. godine.

U ratu u BiH, u Novom Travniku djelovala je postrojba HOS-a Žigosani.

Od travnja 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih snaga i JNA napadaju civilno pučanstvo Općine Travnika i ostale prostore Središnje Bosne. Zborno područje HVO Vitez na proljeće 1992. godine oslobodio je bez borbe vojarnu u Novom Travniku i drugdje po Srednjoj Bosni (Travnik, Busovača, Kiseljak, Vitez). Tek su za skladište oružja u Slimenima kod Travnika poduzeli oružanu akciju, pri čemu su poginula dvojica pripadnika HVO Vitez, a JNA je za osvetu iz zrakoplova raketirala Busovaču. Hrvati su tako uspostavili obranu.

Travnička brigada HVO-a i pripadnici postrojbi Zbornog područja HVO-a Vitez uspostavili su obrambene crte na padinama Vlašića u dužini od 60 kilometara. Odlučili su poduzeti akciju zauzimanja strateški važne kote Galice. Dana 14. svibnja 1992. snage HVO zauzele su strateški važnu kotu Galicu (1460 m), s koje se vidi Lašvanska dolina. Vojni i politički čelnici HVO Središnje Bosne pozvali su tadašnje muslimanske vojne čelnike da im se u toj operaciji pridruže, no to se nije dogodilo.

Sutradan, 15. svibnja snage bosanskih Srba su zarobile i okrutno ubile četrnaestoricu pripadnika travničkog HVO-a na Vlašiću i to je bio prvi je masovni zločin kojeg su srpske snage počinile nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Nakon ovoga zločina, srpske su snage napale i zauzele devet hrvatskih sela na području općine Travnik te protjerale 5000 Hrvata stanovnika tih sela. Nakon što je HVO zauzeo Galicu i prostore Vlašića, srpske su snage granatirale Travnik i Novi Travnik, kao i dijelove Zenice tijekom 1993., a čelnici bošnjačko-muslimanske vojske za to su optužili HVO.

Lipnja 1992. HVO je bez pomoći Armije BiH u susjednom Novom Travniku zauzeo tvornicu oružja Bratstvo. Tad je došlo do sukoba između HVO-a i Armije BiH jer je Armija BiH smatrala da im pripada dio oružja. VOS SZ Hercegovina izvijestio je 8. svibnja 1992. da u Novom Travniku nije bio dobar odnos Hrvata i Muslimana, dok je u Travniku bio dobar. U Novom Travniku je pri osvajanju vojarne JNA i postavljanja zastave došlo je do velikog raskola između Hrvata i Muslimana i čak je prijetila opasnost da dođe do potpunog raskola. Taj raskol do davanja izvješća još nije bio uklonjen.

U bošnjačko-hrvatskom sukobu koji je slijedio nakon toga Armija BiH je zauzela južni i središnji dio općine, kao i sjeveroistok, dok je HVO zadržao nadzor nad većinom grada, osim ulice Kalinske i dijela oko nje koji je nadzirala Armija BiH.