Bretonski jezik
Bretonski jezik, Bretanja, Francuska Bretonski jezik (Brezhoneg; ISO 639-3: bre ) je Keltski jezik kojim govore Bretonci iz Bretanje u Francuskoj. 500,000 govornika u Francuskoj (1989 International Committee for the Defense of the Breton Language). Dijalekti: leoneg (leonais), tregerieg (tregorrois), gwenedeg (vannetais), kerneveg (cornouaillais).
Bretonski jezik pripada britanskoj grani keltskih jezika, i u Francusku su ga donijeli keltski doseljenici koji su došli iz Britanije u Bretanju, vjerojatno oko trećeg stoljeća nove ere. Današnji bretonski jezik je najsličniji velškom jeziku.
Bretonski se tradicionalno govori u Donjoj Bretanji, otprilike zapadno od linije koja spaja Pluhu i La Roche Bernard (istočno od Vanea). Do dvanaestog stoljeća, to je bio jezik elite. U Bretanji se kao pisani jezik koristio latinski, ali u petnaestom stoljeću prelaze na francuski.
U francuskoj kraljevini se malo pažnje posvećivalo manjinskim jezicima. Nakon francuske revolucije se to pojačalo, i ti jezici su se pežorativno nazivali patoa jezicima, pod pretpostavkom da kontrarevolucionari žele zadržati manjine „neinformiranima“.
Danas, i pored centralizma u Francuskoj i snage medija koji promoviraju francuski jezik, bretonski koristi oko 500.000 ljudi. Taj je broj ipak smanjen s 1,3 milijuna, koliko ga je govorilo 1930-ih godina. Početkom dvadesetog stoljeća, polovica stanovništva Donje Bretanje je govorila i znala samo bretonski, dok je druga polovica govorila i francuski. Do 1950. godine, ostalo je samo oko 100.000 ljudi koji govore isključivo bretonski, a danas ih je još manje. Po anketi provedenoj 1997. godine, u zapadnoj Bretanji (Breizh izel) oko 300.000 ljudi je govorilo bretonski, od čega je oko 190.000 bilo starije od 60 godina. Vjerojatno manje od 2% ih je bilo između 15 i 19 godina starosti.
1925. godine, profesor Roparz Hemon je stvorio književni časopis „Gwalarn“, čijim se devetnaestogošnjim postojanjem pokušao uzdići bretonski jezik među „međunarodne jezike“, stvarajući književna djela svih žanrova na bretonskom i prevodeći na bretonski radove svjetski priznatih pisaca.
1946. godine je Gvalarn zamijenjen časopisom „Al Liamm“. Tokom vremena su se pojavili i drugi oblici promocije, koji su stvorili velik broj književnih djela na bretonskom jeziku, pogotovo uzimajući u obzir da je u pitanju „jezik manjina“.
1977. godine je osnovan lanac škola „Diwan“ u Bretanji, u kojima se učilo na bretonskom jeziku. Lanac je sadržao i osnovne i srednje škole, i u njima je učilo na tisuće učenika.
Humoristični strip Asterix je preveden na bretonski jezik. Ovo je zanimljivo i zbog toga što, po stripu, galsko selo u kojem Asterix i Obelix žive se nalazi na poluotoku Armorika, koje se danas nalazi u Bretanji. Pored Asterixa, i drugi stripovi su prevođeni na bretonski — Tintin, Hogar Strašni, Charlie Braun ,Snoopy show i drugi.
I neki filmovi su sinkronizirani na bretonski jezik — „Lanselot“, serija „Peri Mayson“ i drugi.
Bretonski jezik pripada britanskoj grani keltskih jezika, i u Francusku su ga donijeli keltski doseljenici koji su došli iz Britanije u Bretanju, vjerojatno oko trećeg stoljeća nove ere. Današnji bretonski jezik je najsličniji velškom jeziku.
Bretonski se tradicionalno govori u Donjoj Bretanji, otprilike zapadno od linije koja spaja Pluhu i La Roche Bernard (istočno od Vanea). Do dvanaestog stoljeća, to je bio jezik elite. U Bretanji se kao pisani jezik koristio latinski, ali u petnaestom stoljeću prelaze na francuski.
U francuskoj kraljevini se malo pažnje posvećivalo manjinskim jezicima. Nakon francuske revolucije se to pojačalo, i ti jezici su se pežorativno nazivali patoa jezicima, pod pretpostavkom da kontrarevolucionari žele zadržati manjine „neinformiranima“.
Danas, i pored centralizma u Francuskoj i snage medija koji promoviraju francuski jezik, bretonski koristi oko 500.000 ljudi. Taj je broj ipak smanjen s 1,3 milijuna, koliko ga je govorilo 1930-ih godina. Početkom dvadesetog stoljeća, polovica stanovništva Donje Bretanje je govorila i znala samo bretonski, dok je druga polovica govorila i francuski. Do 1950. godine, ostalo je samo oko 100.000 ljudi koji govore isključivo bretonski, a danas ih je još manje. Po anketi provedenoj 1997. godine, u zapadnoj Bretanji (Breizh izel) oko 300.000 ljudi je govorilo bretonski, od čega je oko 190.000 bilo starije od 60 godina. Vjerojatno manje od 2% ih je bilo između 15 i 19 godina starosti.
1925. godine, profesor Roparz Hemon je stvorio književni časopis „Gwalarn“, čijim se devetnaestogošnjim postojanjem pokušao uzdići bretonski jezik među „međunarodne jezike“, stvarajući književna djela svih žanrova na bretonskom i prevodeći na bretonski radove svjetski priznatih pisaca.
1946. godine je Gvalarn zamijenjen časopisom „Al Liamm“. Tokom vremena su se pojavili i drugi oblici promocije, koji su stvorili velik broj književnih djela na bretonskom jeziku, pogotovo uzimajući u obzir da je u pitanju „jezik manjina“.
1977. godine je osnovan lanac škola „Diwan“ u Bretanji, u kojima se učilo na bretonskom jeziku. Lanac je sadržao i osnovne i srednje škole, i u njima je učilo na tisuće učenika.
Humoristični strip Asterix je preveden na bretonski jezik. Ovo je zanimljivo i zbog toga što, po stripu, galsko selo u kojem Asterix i Obelix žive se nalazi na poluotoku Armorika, koje se danas nalazi u Bretanji. Pored Asterixa, i drugi stripovi su prevođeni na bretonski — Tintin, Hogar Strašni, Charlie Braun ,Snoopy show i drugi.
I neki filmovi su sinkronizirani na bretonski jezik — „Lanselot“, serija „Peri Mayson“ i drugi.
Zemlja (geografski pojam)
-
Francuska
Francuska Republika (fra. République Française) je država u zapadnoj Europi, s nekoliko prekomorskih teritorija i otoka. Kontinentalna Francuska (France métropolitaine) graniči s Belgijom, Luksemburgom, Njemačkom, Švicarskom, Italijom, Monakom, Andorom i Španjolskom. Prekomorski posjedi uključuju Francusku Gvajanu u Južnoj Americi, te otoke poput Martinika, Réuniona i Nove Kaledonije u Atlantskom, Indijskom i Tihom oceanu.
Francuska je jedna od zemalja osnivačica Europske unije, i njena teritorijem najveća članica. Također je zemlja osnivačica Ujedinjenih naroda, i jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti; pored toga je i članica grupa G7 i G-20, NATO-a, OECD-a, Frankofonije i niza drugih međunarodnih organizacija.