Zemljovid - Čad (Republic of Chad)

Zastava Čada

Čad je država u središnjoj Africi bez izlaza na more. Graniči s Libijom na sjeveru, Sudanom na istoku, Srednjoafričkom Republikom na jugu, Kamerunom na jugozapadu te Nigerijom i Nigerom na zapadu. Čad ima površinu od 1.284.000 km2 na kojoj živi 18.000.000 stanovnika (procjena 2022.)

Zemlja je donedavno bila među najsiromašnijima na svijetu, dijelom i zbog dugotrajnog građanskog rata etničko-vjerskih frakcija (na sjeveru je glavna religija islam, a na jugu kršćanstvo i animizam, iako su međusobno sukobljavale i pojedine sjeverne frakcije). U 2004. započelo se s izvozom sirove nafte, što bi u budućnosti moglo donijeti značajno povećanje nacionalnog bogatstva. BDP je u 2004. bio 1.600 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u, s povećanjem od 38% u odnosu na 2003. Prvi predsjednik bio je Francois Tombalbaye.

U 7. tisućljeću pr.Kr. klimatski uvjeti pogodovali su naseljavanju prvih ljudi u području današnjeg sjevernog Čada i populacije se područja znatno povećala. Zbog toga se u Čadu nalaze neke od najpoznatijih arheoloških nalazišta. Prva poznata civilizacija u tom području je bila kultura Sao, koju je zamijenilo Carstvo Kanema, prvo i najduže carstvo u čadskom dijelu pojasu Sahela potkraj prvog tisućljeća. Snaga Kanema i ostalih carstva nakon njega, proizlazila je iz kontrole saharskih trgovačkih puteva u regiji.

Francuska kolonijalna ekspanzija dovela je do potpune kontrole nad područjem do 1920. i priključivanja područja koloniji Francuska Ekvatorijalna Afrika. Francuska vlast Čad je tretirala kao nevažan izvor nestručne radne snage i sirovog pamuka, te je vladala neučinkovito, pa čak u sjevernom dijelu zemlje vlast je bila samo nominalno.

Poslije drugog svjetskog rata Čad je dobio status francuskih prekomorskih teritorija, a neovisnost je stekao 11. kolovoza 1960.g.

Prvi predsjednik je bio François Tombalbaye koji je nakon dvije godine na vlasti zabranio sve oporbene stranke, a njegova autokratska vlast dovela je do građanskog rata 1965. g. Tombalbaye je svrgnut s vlasti i ubijen 1975.g. ali su se sukobi i dalje nastavili.

Godine 1979. pobunjeničke snage osvojile su glavni grad, došlo je do raspada središnje vlasti, te su se brojne vojne frakcija borile za vlast, svaka upravljajući svojim dijelom države. To je dovelo do kolapsa francuskog utjecaja na državu, što je Libija iskoristila kao priliku za uključivanje u sukob. Libijsku vojsku na području Čada iskoristio je Hissène Habré, ujedinivši frkacije protiv zajedničkog neprijatelja, pobijedio, osvojio vlast i uveo diktaturu u kojoj je prema procjenama ubijeno 40.000 ljudi. S vlasti ga je svrgnuo general Idriss Déby 1990. godine. Déby je pokušao pomiriti brojne zaraćene frakcije i ponovno uveo višestranačje. Referendumom 1996. usvojene je novi ustav, na izborima za predsjednik je pobijedio Déby, a nakon pet godina osvojio i drugi mandat. Godina 2003. počela je eksploatacija nafte, što je dalo nadu u bolju budućnost Čada. Međutim izbio je novi građanski rat nakon što je Deby izmijenio ustav kako bi mogao dobiti i treći predsjednički mandat. Deby je pobijedio na izborima 2006. koje je oporba bojkotirala.