Ukrajinski jezik

Ukrajinski jezik
Ukrajinski jezik (ukr. украї́нська мо́ва - ukrayins'ka mova; ISO 639-3: ukr) je po broju govornika drugi slavenski jezik i pripada skupini istočnoslavenskih jezika. Njime se zna služiti između 47 i 60 milijuna ljudi širom svijeta. Ukrajinski jezik je službeni jezik Ukrajine i često se njime može sporazumjeti u svim postsovjetskim državama i istočnoj Poljskoj.

Govoreći o istočnoslavenskim jezicima, potrebno je naglasiti da se standardni ukrajinski i bjeloruski jezik nešto više razlikuju od ruskog jezika (posebno u izgovoru), prije svega jer pripadaju starijoj Rutenskoj grupi istočnoslavenskih jezika, grupi koja je bila karakteristična za središnji prostor srednjovjekovne Kijevske Rusi. Ukrajinski jezik ima prepoznatljiv i jasan slavenski izgovor.

Stručna istraživanja iz 1934. godine, u Parizu su predstavila ukrajinski jezik kao drugi najljepši u svijetu sudeći prema njegovoj melodičnosti, odmah iz talijanskog. Kada je u pitanju njegova fonetika, vokabular, frazeologija i znanstvena struktura, spada u treći najljepši jezik na svijetu, odmah iza francuskog i perzijskog jezika.

Pojedini znakovi u ukrajinskoj azbuci potječu čak iz brončanog doba, a na ukrajinsko pismo su u manjoj mjeri utjecali i Stari Grci. Kad je riječ o samom jeziku odnosno riječima, u njemu se susreću utjecaji različitih naroda između Skandinavije i Srednje Azije što je do određene mjere specifično za sve slavenske narode.

Primjerice, ukrajinske riječi »hovoryty« (govoriti), »šolom« (kaciga), »meč« (mač), ili »knjaz« (knez), potječu od Gota iz antičkog razdoblja koji su na prostoru Ukrajine imali višestoljetnu dominaciju, često i u savezništvu s lokalnim slavenskim plemenima. Riječi poput »balakaty« (čavrljati), »bazikaty« (lupetati) ili »mova« (jezik) dolaze od Skita.

Prema svemu sudeći, slavenski jezici poput ukrajinskog i njemu bližih, započeli su svoje formiranje pod snažnim utjecajem u interakciji baltskih te germanskih jezika (iz koji su među ostalima nastali i današnji litavski, latvijski i stari pruski jezik) s jezikom antičkih Kimerijaca koji pripada grupi iranskih jezika. Općenito, slavenski jezici apsorbirali su relativno puno fonetsko-morfoloških značajki, i usvojili su veliki broj riječi iz indoiranskih jezika. Ovdje treba napomenuti da riječ »iranski« nije povezana sa suvremenim Iranom koji je svoje ime stekao mnogo kasnije. Iranska plemena, uključujući i Perzijanci, naseljavali su se na području današnjeg Irana nakon što su se pojavili na ukrajinskom Dnjepru, gdje su vrlo vjerojatno bili autonomni. Riječ »Iran« kada su u pitanju antička plemena istovjetna je s riječju »Arijac«. Ali, opet treba naglasiti da riječ Arijci (drevni Iranci) nema veze s vrijednošću koju su toj riječi namijenili njemački nacisti stoljećima kasnije.

Generalno govoreći, ukrajinski jezik danas predstavlja sukladnog potomka kolokvijalnih staroslavenskih jezika kojima se pričalo u srednjovjekovnom Kijevu i bližoj okolici na prostoru Ukrajine od 10. do 13. stoljeća. U razdoblju prve ukrajinske državnosti ukrajinski jezik je imenovan staroruskim odnosno izvorno »ruskim« (ne modernim ruskim jezikom) ili prema latinskom »rutenskim« jezikom (u Hrvatskoj poznat i kao stari rusinski jezik) te je već tada imao svoj specifičan razvoj vezan za ukrajinsko podneblje. Pojednostavljeno rečeno: Ukrajinci (Rusiči-Rusini) su u srednjem vijeku govorili ukrajinskim (ruskim/rutenskim) jezikom koji često imenuju »staroukrajinskim«, a u hrvatskoj starim »rusinskim« (nije isti današnjem rusinskom jeziku). Ovi problemi oko naziva istog staroukrajinskog odnosno ukrajinskog jezika nastali su kao rezultat složene ukrajinske povijesti u kojoj su Ukrajinci (Rusiči-Rusini) radi dugotrajne okupacije njihove zemlje (ujedno kulturnih vrijednosti i identiteta) svojevoljno u 20. stoljeću prihvatili suvremeno alternativno ime odnosno etnonim.

Jezik se očuvao unatoč nekoliko razdoblja kroz koja je bio službeno zabranjivan od strane poljske i ruske vlasti, a za sovjetske vlasti je bio izložen jakoj rusifikaciji, pa su primjerice, ukrajinska vlastita imena u hrvatski jezik dolazila u ruskoj inačici. U Ruskom Carstvu ukrajinski jezik je predstavljao političku prijetnju te se uz zabranu propagirao kao »dijalekt ruskog jezika«. Ipak, razlike između ruskog i ukrajinskog jezika poprilično su velike i govornici tih jezika međusobno se ne mogu razumjeti, odnosno uglavnom će Ukrajinci razumjeti ruski jezik zato što je bio službeni.

Priznatost ukrajinskog jezika među stručnjacima u svijetu gdje je za svoju kvalitetu postigao iznimno treće mjesto, iza talijanskog i francuskog, natjerale su službenu sovjetsku politiku da tek deklarativno promjeni svoja posve antiukrajinska raspoloženja kada je u pitanju ukrajinski jezik. Po novome u sklopu sovjetske rusifikacijske politike ukrajinski jezik je propagiran kao »arhaičan jezik« (starinski jezik), u praksi češće kao »manje vrijedan« jezik iz ruralnih sredina, s obzirom na to da su ukrajinski gradovi već krajem 19. stoljeća bili uglavnom rusificirani. Iz istih razloga mnoge mlade generacije Ukrajinaca, učile su u školama i institucijama isključivo ruski jezik koji je bio služben i predstavljen kao internacionalan. To je također razlog da se ukrajinski jezik posebno očuvao kroz kulturnu tradiciju ruralnog stanovništva: folklorne pjesme, ugledne kompozitore i pisce.

Zemlja (geografski pojam)
  • Ukrajina
    Ukrajina (ukr. Україна / Ukrajina / "u-zemlji") je država u istočnoj Europi.

    Po svojoj površini od 603.700 četvornih kilometara, bez Krima 577 500 m2, Ukrajina je najveća europska država, na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina euroazijske Ruske Federacije.