Shona jezik

Shona jezik
Shona jezik (ISO 639-3: sna) jedan je od jezika u Bantu skupini, matični je jezik Shona naroda koji nastanjuje Zimbabve i jug Zambije. U Bocvani je poznat kao zezuru. Dijalekti Shona jezika su karanga (chikaranga), zezuru (chizezuru, bazezuru, bazuzura, mazizuru, vazezuru, wazezuru), korekore (northern shona, goba, gova, shangwe). Ovi dijaleklti imaju i pod-dijalekte, to su: karanga : duma, jena, mhari (mari), ngova, nyubi, govera; korekore : budya, gova, tande, tavara, nyongwe, pfunde, shan gwe; zezuru : shawasha, gova, mbire, tsunga, kachikwakwa, harava, nohwe, njanja, nobvu, kwazwimba (zimba); shona : toko, hwesa.

Shona je jedan od službenih jezika u Zimbabveu zajedno s engleskim i ndebele jezikom. Ukupan broj govornika u Zimbabveu, Zambiji, Mozambiku i Bocvani procjenjuje se na oko 10.759.200. govornika.

Sa standardizacijom Shona jezika započelo se početkom 20.stoljeća dok je taj proces završen u 1950-ima. Prva je pripovijetka na Shona jeziku bila je pripovijetka Feso objavljena 1957. a autor joj je bio Solomon Mutswairo. Moderni Shona jezik nastao je na osnovu Karanga dijalekta.

Pripada podskupini Shona (S.10) i široj skupini Centralnih bantu jezika zone S.

Zemlja (geografski pojam)
  • Zimbabve
    Republika Zimbabve je zemlja koja se nalazi u južnom dijelu Afričkog kontinenta, između Viktorijinih slapova, jezera Karibe, rijeke Zambezi na sjeveru i rijeke Limpopo na jugu. Zimbabve graniči s Južnoafričkom Republikom na jugu, Bocvanom na zapadu, Zambijom na sjeveru i Mozambikom na istoku. Glavni grad je Harare.

    Stanovnici koji su govorili Bantu jezike i kulturno bili u Željeznom dobu počeli su se doseljavati na teritorij današnjeg Zimbabvea prije otprilike 2000 godina. Među njima su bili i preci današnjih Shona koji sačinjavaju oko 80% stanovništva. Ruševine Velikog Zimbabvea (Great Zimbabwe), svjedoče o postojanju srednjovjekovne Bantu civilizacije u ovoj regiji. Zahvaljujući uspostavljanju trgovačkih veza s muslimanskim trgovcima s Indijskog oceana, Kraljevstvo Zimbabve počelo se jače razvijati u 11. stoljeću. Država je izvozila zlato, slonovaču i bakar u zamjenu za tkanine i staklo. Razvoj je prestao u 15. stoljeću.