Stavanger je grad i središte istoimene općine i okruga Rogaland u Norveškoj. Poslije Osla i Bergena, Stavanger je treći po veličini norveški grad. Stavanger je kao grad osnovan 1125., kada je završena gradnja katedrale Stavanger. U samoj jezgri grada nalaze se drvene kuće iz 17. i 18. stoljeća, koje se smatraju kao kulturna baština i time su zaštićene. Kako je grad doživio nagli razvoj 1970-tih zbog otkrića nafte i prirodnog plina u blizini, centar grada predstavlja veliki problem za promet i daljnju urbanizaciju. Stavanger se danas smatra kao prijestolnica naftne industrije u Norveškoj, pa je i uprava najveće energetske tvtke Statoil u gradu. Tu se nalazi i Sveučilište u Stavangeru, u kojem se najviše zvanja dobiva upravo u naftnoj industriji. U Stavangeru se nalazi i jedan od centara NATO-a. Zbog takvog naglog razvoja, u samoj općini je i veliki broj useljenika, koji čine 11,3% stanovništva Stavangera. U gradu je i vrlo mali stupanj nezaposlenosti, manji od 2%. Stavanger je vrlo skup grad za život, smatra se jednim od najskupljih gradova u svijetu. U blizini grada se nalazi i Zračna luka Sola, koja je spojena zračnim letovima s nekim od najvećih gradova Europe. Stanovnici su ljubazni, opušteni i pričaju norveški s blagim naglaskom koji podsjeća na norveški s juga. Dobro raspoloženje ovdašnjih stanovnika možda je povezano s najblažom klimom u zemlji, što svakako vrijedi za jugozapadni dio okruga Rogaland.
Staronordijsko ime grada je bilo Stafangr. Dugo se raspravljalo o značenju tog imena, a pretpostavlja se da je nastao zbog uvale koja se zvala Vågen, gdje i nastaje sami grad. Prvi dio imena stafr znači grana, što možda podsjeća na oblik uvale. Ime možda dolazi i od naziva Staven, koji se odnosi na planinu Valberget, a to je uobičajeni pojam za visoke i stepenaste planine u Norveškoj. Pojam angr se odnosi na uvalu, s koje se dolazilo sa Sjevernog mora, što je bilo vrlo često zbog razvijenog ribolova i pomorstva.
