Zemljovid - Andžar (Aanjar)

Andžar (arapski: عنجر‎; armenski: ‎Անճար), poznat i kao Haouš Mousa (arapski: حوش موسى‎), je grad u pokrajini Bekaa u Libanonu, na sjeverozapadnom obronku Antilibanona i istočno od rijeke Litani, oko 80 km jugoistočno od Bejruta. Ime mu potječe od arapskog izraza ajn al-džar ("voda iz kamena", vjerojatno po potocima iz obližnjih planina), ali neki ga prevode i istozvučnim armenskim izrazom za "neriješen". Danas je njegovih oko 2400 stanovnika čine uglavnom Armenci, potomci izbjeglica iz Turske tijekom Armenskog genocida. Ljeti se broj stanovnika poveća na oko 3.500 stanovnika zbog dolaska rodbine iz dijaspore.

Ruševine palače u Andžaru

Karakteristični lukovi i zidovi od kombiniranog kamena i opeke

Lokalitet Andžara je naseljen od najranijih vremena, te su u zidinama omejidske Gerrhe pronađeni fragmenti starijih grčkih, rimskih i ranokršćanskih građevina. Gerrhu je osnovao kalif Velid I. (705.-15.), ali je u jeku izgradnje, već 744. godine, dijelom uništena i napuštena nakon što je Velidov sin Ibrahim izgubio bitku ispred njenih zidina od posljednjeg omejidskog kalifa, Maruana ben Muhameda. Povjesničar Vilim Tirski je u 12. stoljeću, kao i Abu al Fida poslije njega, ovdje vidio samo ruševine kao spomenike mnogih bitaka.

Arheološka istraživanja u Andžaru su otpočela tek 1949. godine.

Andžar je ponovno naseljen tek 1939. godine kada su u ovo područje došle armenske izbjeglice iz područja Musa Dag u Turskoj, i šest područja Andžara je dobilo ime po bivšim selima iz ovog područja: Hadži Hababli, Kabuzia, Vakif, Kodr Bek, Jogun Oluk i Bitias.

Tijekom Libanonskog građanskog rata Sirijska vojska je u Andžaru 1970-ih imala jednu od svojih vojnih baza u kojoj je bilo središte sirijske tajne službe od koje su strahovali svi Libanonci. Danas Andžarci pokušavaju grad otvoriti turizmu, ali imaju mnogo poteškoća od kojih je najveća strah od nesigurne političke situacije u zemlji.